Suvremene migracije – ‘Zar sam ja čuvar brata svoga?’ (Post 4,9)

Dan katehetike kojeg su organizirali studenti Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru pod geslom ‘Zar sam ja čuvar brata svoga?’ (Post 4,9) održan je u petak 31. svibnja u dvorani Studentskog doma u Zadru. O temi ‘Suvremene migracije’ izlaganja su održali profesori Sveučilišta u Zadru: dr. Vikica Vujica s Teološko – katehetskog odjela, dr. Branko Kasalo s Odjela za povijest i dr. Branimir Vukosav s Odjela za geografiju. Studenti su predstavili i rezultate ankete koju su o odnosu prema migracijama proveli na zadarskom sveučilištu. 

U izlaganju naslovljenom Prihvatiti, zaštititi, promovirati i integrirati dr. Vujica je predstavila odnos Sveto Pismo i izbjeglice, nastanak Svjetskog dana migranata i izbjeglica te odnos Papa prema migrantima i izbjeglicama. Istaknula je da je židovski narod zemlju doživljavao kao Božji dar, a ne prihvatiti pridošlicu značio je u Nebo vapijući grijeh.

Svjetski dan migranata i izbjeglica

Svjetski dan migranata i izbjeglica Crkva obilježava od 2005. No, prvotno je Dan migracija utemeljio papa Pio X. 1914., potresen velikim migracijama talijanskog stanovništva, osobito u SAD. Od 1876. do 1976. iz Italije je iselilo 27 milijuna ljudi. Papa Benedikt XV. s Pismom ‘Bol i zabrinutost’ poziva talijanske biskupe da osvijeste vjernike na patnje sunarodnjaka i da se skuplja novac u prilog pastoralnim djelatnicima za talijanske migrante i za Koledž koji je utemeljen u Rimu za formiranje misionara za emigraciju. Prvi Dan migranata obilježen je prve korizmene nedjelje, 21. veljače 1915. g. Papa Pio XII. apostolskom konstitucijom ‘Exsul Familia’ 1952. preporučuje da se Godišnji dan ‘Pro emigranti’ proširi i na emigrante iz drugih naroda i da se obilježava u cijelom svijetu prve nedjelje adventa. Papa Pavao VI. 1969. potvrđuje važnost da se Dan migranata obilježava na svjetskoj razini i za sve migrante. Prema uputi ‘Erga migrantes caritas Christi’ iz 2004. taj Dan treba proširiti i na izbjeglice. Biskupske konferencije i Istočne katoličke Crkve utemeljile su datum za ‘Dan (tjedan) migranata i izbjeglica’ na način koji dopuštaju lokalni uvjeti. Od 2005. taj dan se slavi kao ‘Svjetski dan izbjeglica i migranata’ za Crkvu u cijelom svijetu, druge nedjelje nakon Bogojavljenja. Na zahtjev mnogih biskupskih konferencija papa Franjo je promijenio datum, pa će se ubuduće Svjetski dan izbjeglica i migranata obilježavati druge nedjelje u rujnu. Ovogodišnji Svjetski dan izbjeglica i migranata obilježit će se 29. rujna.

Crkva je uvijek bila aktivna po pitanju migranata

Dr. Vujica je rekla da se magna chartom pastorala migranata smatra konstitucija Exsul Familia pape Pija XII. Papa je izabrao taj naslov u odnosu na Svetu nazaretsku obitelj koja je bila prisiljena na nasilnu migraciju. U njoj Papa poziva na dobrodošlicu tih ljudi, poziva na prihvaćanje stranaca, prognanika i izbjeglica. Ističe kako „nikada nije postojalo razdoblje u kojem Crkva nije bila aktivna u korist migranata, raseljenih, prognanih i izbjeglica“.

I papa Ivan Pavao II. posvetio je pozornost migrantima. U enciklici Laborem exercens (1982.) ističe pravo za ljude u potrebi da traže bolje mogućnosti izvan zemlje porijekla. Za Svjetski dan migranata 2001. rekao je: „Crkva priznaje svakom čovjeku dvostruko pravo, tj. mogućnost napuštanja svoje zemlje i mogućnost ulaska u drugu, u potrazi za boljim životnim uvjetima. Međutim, neselektivna primjena ovog prava može uzrokovati štetu i predrasude općem dobru zajednica koje prihvaćaju migrante“.

Migracije: hodočašće vjere i nade

Umirovljeni papa Benedikt XVI. 2006. poziva „raširiti ruke i srce svakoj osobi, iz koje god zemlje dolazila“, ali i da treba „ostaviti autoritetima odgovornost javnog života kako bi uspostavile neophodne zakone za zdravi suživot“. Migracije vidi kao izazov i resurs. Za Svjetski dan migranata i izbjeglica 2013. istaknuo je da su „Migracije: hodočašće vjere i nade“ te da „svaka zemlja ima pravo regulirati dolazak izbjeglica (protok izbjeglica) i provoditi politike koje diktiraju opće potrebe zajedničkog dobra, ali uvijek jamčeći poštovanje i dostojanstvo svake ljudske osobe“. U tom pismu ističe da se prije prava na odlazak, reafirmira pravo na ostanak, imati uvjeta ostati u vlastitoj zemlji, ponavljajući s Ivanom Pavlom II. da je „primarno pravo čovjeka živjeti u vlastitoj domovini: pravo koje postaje djelotvorno samo ako se konstantno drže pod kontrolom čimbenici koji potiču na migraciju“. O pravu na ostanak u vlastitoj zemlji osobito govore afrički biskupi.

Benedikt XVI. kaže da su danas mnoge migracije posljedica ekonomske nesigurnosti, nedostatka temeljnih dobara, prirodne katastrofe, ratova i socijalnih nemira te upozorava: „Umjesto hodočašća potaknutog povjerenjem, vjerom i nadom, migracija postaje ‘kalvarija’ za opstanak, gdje se čini da su muškarci i žene više žrtve nego autori i odgovorni za njihove migracijske pothvate“. Integracija ostaje važno pitanje, „put integracije uključuje prava i dužnosti, pažnju i brigu prema migrantima tako da imaju pristojan život, ali i pažnju migranata na vrijednosti koje nudi društvo u koje su uključeni“.

Prihvatiti, zaštititi, promovirati i integrirati

„Čini se kako je papa Franjo cijeli svoj pontifikat posvetio govoru o migrantima, izbjeglicama, općenito ljudima s margine. Ključne riječi Franjina pontifikata su: prihvatiti, zaštititi, promovirati i integrirati“ rekla je dr. Vujica, podsjetivši na poruku pape Franje tijekom Puta križa 2016.: „Kako ne vidjeti lice Gospodina u milijunima izbjeglica, prognanika i raseljenih koji očajnički bježe od užasa rata, progona i diktature?“. Smatra da svaka osoba ima pravo migrirati, ali Papa kaže da je istovremeno neophodno jamčiti da narodi koji ih primaju „ne osjećaju prijetnju za vlastitu sigurnost, vlastiti kulturni identitet i vlastitu socio-političku ravnotežu. S druge strane, migranti ne smiju zaboraviti da imaju dužnosti poštivati zakone, kulturu i tradiciju Zemalja u kojima su prihvaćeni“. U avionu na povratku iz Švedske, 2016. papa Franjo rekao je da se „teoretski ne može zatvoriti srce pred prognanikom, ali potrebna je i razboritost vladajućih: moraju biti vrlo otvoreni i primiti ih, ali i kalkulirati kako ih smjestiti, jer prognanika se ne mora samo primiti, nego ga treba i integrirati. Opasno je kada se jedna kultura ne razvija u odnosu s drugom kulturom, a najbolji savjet je opreznost“.

Ne radi se samo o migrantima

„U ovogodišnjoj 105. poruci za Svjetski dan migranata i izbjeglica pod naslovom „Ne radi se samo o migrantima”, papa Franjo želi podsjetiti kako njegovi stalni apeli u prilog migrantima, prognanicima, raseljenima i žrtvama trgovine ljudima moraju biti shvaćeni kao zabrinutost za sve stanovnike egzistencijalnih periferija. Gladni, žedni, stranac, beskućnik, bolesnik, zatvorenik koji kuca na naša vrata je sam Isus koji traži da mu se pomogne“ rekla je dr. Vujica.

Inkluzivni ambijent za integraciju migranata u društvo

„Papa Franjo pozvao je europske župe da otvore svoja vrata i prihvate ljude u potrebi. Biskupska konferencija Italije odgovorila je projektom ‘Zaštićen. Prognanik u mojoj kući’, da stvori inkluzivni ambijent koji će olakšati integraciju migranata u društvu. Odgovor nije jednoglasan. Dio katolika ne dijeli taj pristup i pokazuje da je migracija podijeljena tema unutar politike i Crkve. Izazov će biti kako pomiriti dio katolika koji se boje epohalnih promjena, kao što su migracijski pokreti, s porukom Evanđelja“ rekla je dr. Vujica. Navela je primjere kako su redovnice u samostan primile Sirijce, kako su neki pojedinci u svoje obitelji primili osobe migrante, te kako talijanski Caritas ima različite projekte integracije.

Na temu ‘Uzroci migracija’ predavanje je održao dr. Branko Kasalo s Odjela za povijest, a dr. Branimir Vukosav s Odjela za geografiju govorio je na temu ‘Suvremene migracije u Europu – geopolitički i geostrateški aspekti’. Studenti su predstavili rezultate ankete koju su proveli među 205 ispitanika sa svih odjela zadarskog sveučilišta glede migracija s Bliskog Istoka, piše Ines Grbić za stranicu Zadarske nadbiskupije.

Fratellanza umana (04.06.2019.)

Oglasi