Danas je obljetnica smrti biskupa Srećka Badurine za kojega bi trebalo pokrenuti postupak beatifikacije

Bio je to čovjek prirodnog nenamještenog ponašanja, hrabar u naviještanju Evanđelja i dosljedan u njegovoj primjeni, čovjek dijaloga, ekumenski otvoren i bratski bliz. Crkvi treba više ovakvih autentičnih i nenamještenih pastira, a vrijedilo bi i pokrenuti proces za njegovu beatifikaciju. Ima li HBK za to hrabrosti?

Ekumenski martirologij

Sveti Ivan Pavao II: «Svjedočanstvo dano za Krista do prolijevanja krvi postalo je zajednička baština katolika, pravoslavaca, anglikanaca i protestanata… Ekumenizam svetaca, mučenika možda je najuvjerljiviji». Što više budemo poštivali žrtve drugih i mučenike druge Crkve i vjerske zajednice, bit ćemo vjerodostojniji vjernici i autentičnije ćemo moći tražiti respekt za svoje žrtve. Isticati samo dobro pripadnika vlastitog naroda i zlo drugog i drugačijeg nije evanđeoski. Potrebno je prepoznati rane drugih i priznati zločine “svojih”. Ekumenski sveci i mučenici istinski su svjedoci vjere.

Enciklika “Ut unum sint” – 25 godina poslije, između proročanstva i otpora

Drugim vatikanskim koncilom Katolička crkva se jasno, neopozivo i nepovratno opredjeljuje za ekumenizam kojeg su započeli drugi kršćani. Na današnji je dan prije 25 godina Ivan Pavao II. potvrdio i proširio ovu misiju enciklikom “Ut unum sint”. Nailazio je i on na određeni unutarcrkveni otpor i nije mu bilo lako. No nije odustao, nego je osnažio dijalog za ostvarenje Kristova testamenta i molitve Ocu “da svi budu jedno”.

Mama za odrasle

V. Bajsić: “Teško je podnijeti i prihvatiti razočaranja koja nam donosi izgon iz djetinjeg raja. Zato se događa da neki i ne nauče biti odraslima, bilo iz svoje nemoći, zatomljene nevoljkosti i straha, bilo zato što nisu imali prilike ili im je nitko nije dao”.
Koje je to djetinje – sada možemo reći i djetinjasto – ponašanje?

Fra Ivan: Svaka kriza ima svoj kairos, no malo je onih koji to znaju i umiju iskoristiti kao priliku za bolje

Fra Ivan Šarčević: Malo ljudi, malo obitelji, institucija i zajednica, znaju i umiju iskoristiti krize kao priliku za bolje. Oni koji to učine, koji iz nevolje, kako kaže narodna mudrost, čine krepost, takvi ljudi pokreću svijet na bolje. Malo ih je, ali ima sjajnih ljudi, jer da ih nema, naš bi se svijet već urušio. To nipošto ne znači da se uljuljamo misleći da smo to baš mi, da sam ja takav.